15. rujna
Na poziv Gradonačelnika grada Sumega Rátosi Ferenc-a krenuli smo jednim autobusam na naše drugo hodočašće Majci Božjoj Žalosnoj.
U prošlosti u ovo svetište,koje drže oci franjevci,dolazilo je preko 20 000 hodočasnika. Danas dolazi veliki broj hodočasnika u ovo svetište. Hodočasnici su krenuli iz Siofoka pješice (80 km)u petak i stigli u Sumeg u nedjelju oko 9,00.Hodočaste već 70 godina bez prestanka.Gradonačelnik je pješake hodočasnike pozdravio i zahvali na njihovom pješačkom hodočašću u Sumeg.Ove godine sakupilo se oko 3000 hodočasnika. Naši župljani sudkjelovali su na sv.Misi. Župnik je pročitao evanđelje na hrvatskom jeziku i svetu misu tiho izgovarao na hrvatskom jeziku.Preporučivao svoju župu i župljane zaštiti Majke Božje. Svetu misu je služio na daleko poznati pater dr. Barsi Balázs. U svetoj misi je sudjelovao i Grkokatolički biskup iz udaljenog mjesta sa sjevera Mađarske dr. Szabó Tamás.U propovjedi pater Balazs naglasio da je prijateljstvo uzajamni izbor. Mi nismo ni braća ni sestre ni rođaci po krvi ali smo na istoj valnoj dužini.Brak je održiv na dugi rok samo ako ne tražimo samo svoje zadovoljstvo nego da drugoga učinimo sretnim. Sebičan čovjek ne može voljeti svim srcem.Nakon svete mise krenuli smo procesijom ulicama grada Sumega. Osjetili smo tu blizinu i pobožnost mađarskoga naroda. Zvona su zvonila na svim crkvama grada Sumega. Zaustavili smo se kratko i kraj reformatorske crkve i pozdravili kršćansku braću a tom prilikom im je pater Balaszi darovao kalendare za 2014.g. Po dolasku u crkvu Majke Božje sudjelovali smo u večernjici. Pjevala se papinska i nacionalna himna.
Pater Balasz nas je pozvao da dođemo i druge godine i najavio da bi misa bila na latinskkom jeziku i na taj način prihvatljiva svim hodočasnicima. Obećali smo naš dolazak i druge godine.
Odazvali smo se pozivu Gradonačelnika na ručak u restoran ispod tvrđave. Pješice smo se uputili u tvrđavu i tamo pogledali taj stari grad iz 12 stoljeća. Vodio nas je g.Čižmešija Josip (Csizmezia Jozsef) koji nam je na njemačkom objasnio sve tajne tvrđave i usputno ispričao par legendi. Župnik se malo namučio prevodeći sa njemačkog na hrvatski.
Nakon razgledanja starog grada uputili smo se u Nyrlaki i pogledali dvorac obitelji Osterhuber.
Potom smo se uputili u Kesztely i razgledali dvorac obitelji Feštetić.Obitelj Feštetić kupila je Međimurje od obitelji Althan. Imali su svoje dvorce po Mađarskoj i Hrvatskoj a među najljepšima je ovaj u Kesztely-u.
Već je noć padala a mi smo se sterni u puni lijepih utisaka i doživljaja vratili doma..
