Naše hodočašće započeli smo 29.09. i trajalo je do 06.10.2013.u organizaciji agencije Obsido iz Čakovca. Na put je krenulo 39 putnika.
Udobnim autobusom su upravljali naši vozači Davor i Mladen.Naš provjereni vodič bio je Mijo Rak. Ukrcali smo se na bus u 23,00sata. Usputno smo pobrali hodočasnike u Zagrebu i Rijeci.Cijelu noć smo se vozili do našega prvog cilja a to je St.Maximine mjesto smrti i ukopa sv.Marije Magdalene. U bazilici smo imali svetu misu. Župnik Florian Racine nam je pomogao oko pripreme za svetu misu i poslje se slikao s nama. Popričali smo s njime i korak naprijed smo napravili u povezivanju i prijateljstvu. Važno nam je održavati tu vezu radi naše filijalne crkve u Donjem Kraljevcu posvećene sv.Mariji Magdaleni.
Lourdes leži na visini od 420 m i sjecište je Gave de Pau rijeke koja dolazi s juga od Gavarnie i u koju se ulijeva nekoliko manjih rijeka. prolazi pokraj nekoliko spilja i nizvodno prema gradu Pau, a zatim i Biarritzu.
Nakon ukazanja Blažene Djevice Marije djevojčici Bernadetti Soubirous, Lourdes se razvio u ogromno turističko odredište kao Marijansko svetište. Danas Lourdes ima populaciju od oko 17 000 stanovnika, ali je sposoban prihvatiti i 5 000 000 hodočasnika i turista svake sezone. Lourdes je drugi grad u Francuskoj po broju hotela, odmah iza Pariza, sa 270 hotela.
Sveta Bernadetta je rođena 7. siječnja 1844 g. u Lourdesu. Pravo ime joj je Marie-Bernarde Soubirous. Bila je kći mlinara. Njezine viđenja su dovele do toga da je Lourdes postao jedno od najpoznatijih svetišta u svijetu. Krhkog zdravlja, Bernadetta je bila najstarija od devetero djece iz siromašne obitelji. Oboljela je od kolere u epidemiji koja je bila 1854 g., a bolovala je i od astme i drugih bolesti.
U veljači 1858., 14-godišnja Bernadetta tvrdila je da joj se Blažena Djevica Marija ukazala u spilji Massabielle. Kip Naše Gospe od Lourdesa postavljen je u spilju 1864.
No ispočetka Katolička Crkva, Lourdes nije priznavala kao svetište. Sve do 1862. g. kada je biskup Laurence iz pokrajine Tarbe, dao svečanu deklaraciju.
Objavljena je 18. siječnja, 1862. g., a u njoj biskup govori: Mi smo inspirirani od strane komisije koja se sastoji od mudrih, svetih, učenih i iskusnih svećenika koji su ispitali dijete, proučili činjenice, sve pregledali i izmjerili dokaza. Također smo zovnuli i znanstvenike, i ostali smo uvjereni, da su Ukazanja natprirodna i božanska, i da posljedice toga su ono što je Bernadette vidjela, a to je Blažena Djevica Marija. Naša uvjerenja su temeljena na Bernadettinom svjedočanstvu, ali iznad svega na stvari koje su se dogodile, stvari koje ne mogu biti ništa drugo nego božansko djelo.
LURD- Pripremili smo se za procesiju sa svijećama. Naš vodič Mijo izborio se da naša Udruga Prijatelji svetog Roka budu na glavnom oltaru i predmole jednu Zdravo Mariju i pjevaju jednu kiticu Marijanske pjesme. ..posebno veličanstveni doživljaj kada u rijeci mnogih svjetskih jezika čujete svoj materinski tako lijepi jezik i pjesmu.Na čelu procesije išli su bolesnici koje su vozili volonter. Ostali naši hodočasnici bili su u procesiji sa barjakom i hrvatskom zastavom. Ponosno smo hodili za svojim barjakom i zastavom i molili na hrvatskom jeziku Zdravo Mariju...Svi pokraj nas su bacali svoje pogleda na naš barjak i zastavu i komentirali.." a Croatia"..i osmjehnuli se. Kada je procesija došla do glavnog oltara. mi smo bili u sredini,a po naše nosače barjaka,Vladu i nosača hrvatske zastave Franju i našu Margaretu došao je jedan zaposlenik svetišta i pokazao im mjesto pred oltarom gdje su bili smješteni svi nosači zastava,na počasnom mjestu.
Nakon procesije sakupili smo se pred oltarom i poslikali se svi zajedno. Za nas nešto veličanstveno i lijepo,u toj procesiji najbolje se doživi samim sudjelovanjem.
TREĆI DAN- U rano jutro (6,00h)uputili smo se do spilje ukazanja i tamo smo služili svetu misu na hrvatskom jeziku. Naš župnik je predvodio svetu misu a kod mise su pjevali naša Udruga kao i ostali hodočasnici.Čitači na ovom hodočašću su nam bili Ivan Vadas,Biserka Horvat,Ksenija Ribić i Niko Milić..Kod svih misa na ovome hodočašću bio nam je od velike pomoći i naš zvonar Ivan Međimurec.Neopisivi je doživljaj imati svetu misu na ovome mjestu ukazanja..Imali smo pola sata za svetu misu..a iza nas su imali svetu misu Korejanci. Posebno nas je dojmila ta tišina i sabranost..gotovo osjetite oko sebe i u zraku neopisivu pozitivnu energiju...
U rano kišno jutro krenuli smo,pomalo tužni,dalje na našem hodočasničkom putu. Stigli smo u Montpellier u kojem je kišilo. U katedrali svetog Roka dočekali su nas dvije gospođe iz Udruge Prijatelja svetog Roka,koje su nam priopćile da je župnik bolestan te nas nije mogao dočekati. Saznali smo da će župe biti spojene sa katedralnom župom i činiti će jednu cjelinu o kojoj će se brinuti dva svećenika. Montpellier je grad od 224 000 stanovnika i od toga oko 40 000 studenata. Grad se širi i raste unazad par godina.
Svetu misu smo imali na hrvatskom jeziku.Poslje smo otišli do rodne kuće svetog Roka. Vrijeme nam nije bilo naklonjeno kiša je neprestano padala.
Nezaboravni doživljaji i slike još će dugo obogaćivati našu dušu i činiti nam život ljepšim i sretnijim. Bog je s nama,Majka Božja je s nama.
Hvala svim hodočasnicima na svjedočenju vjere i pobožnosti kao i na sudjelovanju u ovome hodočašću.
MAJKO BOŽJA LURDSKA,MOLI ZA NAS. ZDRAVLJE BOLESNIH,MOLI ZA NAS.
/Matija Vonić,župnik/
