Prvog dana na putu prema Krakowu  zaustavili smo se u mjestu Wadowice da posjetimo rodno mjesto Karola Wojtyle (Pape Ivana Pavla II) jednog od najzaslužnijih ljudi za priznanje samostalnosti Hrvatske i velikog prijatelja naše zemlje. U popodnevnim satima stigli smo u Krakow, gdje smo se ugodno smjestili i zajednički krenuli u razgledavanje jednog od najljepših gradova  u Europi. Kroz grad nas je vodio kolega Aco koji je sve dobro isplanirao da možemo uživati u prekrasnim znamenitostima. Razgledavanje je trajalo kasnih večernjih sati nakon čega se druženje nastavilo u prenoćištu.

Već od prvog dana vidjela se dobra atmosfera među svim navijačima od početka putovanja, razgledavanja do nezaboravnog večernjeg druženja. Ujutro na dan utakmice smo krenuli put Katowica gdje smo navratili u Auschwitz kao što svi znate , mjesto najvećih zločina od 1939. -1945.   godine.  Dugo nakon odlaska iz Auschwitza trebalo nam je da misli preokrenemo na pozitivniju stranu. Oko podneva stigli smo u Katowice i krenuli u razgledavanje grada. Prilikom šetnje gradom obučeni u poznate Hrvatske kockice  bili smo prepoznatljivi i jako atraktivni za stanovnike Katowica koji su nam davali podršku i fotografirali se sa nama.

U Katowicama ugodno smo se  družili  sa navijačima iz Norveške, Bjelorusije, domaćinima iz Poljske ali i našim navijačima koji su bili iz cijele Europe od Švedske pa do Splita, Zagreba, Samobora.  Pred  početak utakmice preselili smo se u navijački fan šator gdje se polako zahuktavala atmosfera. Jake kontrole sigurnosti htjele su nam zabraniti unošenje  transparenta našeg Preloga ali mi to nismo dozvolili i zahvaljujući pregovoru našeg agilnog navijača Joca sa šefom osiguranja dobili dozvolu za unos transparenta. Dvorana u Ktowicama koja prima 11 500 gledatelja bila je puna sa žestokim navijanjem već od prve utakmice između Bjelorusije i Islanda što nas je jako oduševilo.

Prije početka  utakmice bili smo zapaženi od strane medija zbog navijačkih obilježja. Svi smo nestrpljivo čekali početak utakmice Hrvatska-Norveška. Kod intoniranja himne Hrvatske režiser prijenosa prepoznao je prave domoljube. Iako smo gromoglasno navijali (svi izgubili glas) nažalost to nije bilo dovoljno za pobjedu naše Hrvatske. Iako  tužni i razočarani zbog poraza naše Hrvatske , znali smo da je to bio samo loš dan  i da poslije slijede bolje igre naše repke.

Nakon povratka kući iako  jako umorni, svi su bili zadovoljni nakon lijepog provedenog vikenda koji će svi pamtiti do kraja života. Zahvala svim navijačima na atmosferi, ponašanju  i mislim da smo dostojanstveno predstavili Prelog, Međimurje i Hrvatsku.                                                                                                                                                                                                                                         

                                                                                                                      Tekst: Dubravko Hozjak