7. studenog 2008.
Kasno navečer minulog petka (7. studenog) je u Pastoralnom centru blaženog Alojzija Stepinca u Prelogu održana promocija četvrte knjige samostalnog umjetnika Milana Frčka iz Koprivnice pod naslovom «Duševni samostan».
Knjiga je nedavno tiskana u nakladi od pet stotina primjeraka u tiskari «Letis» u Pretetincu, a nakladnik joj je Književni krug «Prelog». Milan Frčko je dugi niz godina član Književnog kruga «Prelog» te Likovne udruge donjeg Međimurja. O ovoj su knjizi uz samoga autora više govorili novinar Josip Šimunko iz Čakovca, odvjetnik Stjepan Bičan iz Zagreba i prof. Aleksej Milinović iz Preloga.
U glazbenom dijelu programa su pak nastupile članice Ženskog crkvenog pjevačkog zbora «Agnus» iz Preloga te članice Pjevačkog zbora Udruge umirovljenika Grada Preloga. Voditeljica programa je pak bila predsjednica Književnog kruga «Prelog» Snežana Hižman iz Cirkovljana. Odabrane prozne zapise su čitali, a pjesme pak recitirali članovi Literarnog društva «Podravka» iz Koprivnice i Književnog kruga «Prelog».
Dodajmo da je autor knjige proznih zapisa i pjesama «Duševni samostan» Milan Frčko ovom prigodom poklonio prečasnom Antunu Hoblaju, preloškom župniku jednu svoju umjetničku sliku, a ovaj mu se biranim riuječima zahvalio kako na samome dolasku tako i na vrijednom daru.
ALEKSEJ MILINOVIĆ
PROMOCIJA KNJIGE «DUŠEVNI SAMOSTAN» SAMOSTALNOG UMJETNIKA MILANA FRČKA IZ KOPRIVNICE
Samostalni umjetnik, slikar i pjesnik nam Milan Frčko iz Koprivnice je nakon nedavno izdane vrlo zapažene zbirke pjesama «Beleštin» koja je dobila veliko društveno priznaje i za koju je jedna od iznijetih ocjena bila da je pravi i svojevrsni «Gazofilacijum», dakle upravo raznica - škrinjica starije i recentne hrvatske kajkavštine te svojevrsni memento cjelokupne skoro pa posve zaboravljene starine našega širega kajkavskoga nam kraja, ovih je dana objavio i svoju četvrtu knjigu pod naslovom «Duševni samostan». Podsjećam da je njegov književni prvijenac zbirka pjesama «Snovi» svjetlo dana ugledao 2000. godine, a samo ljeto kasnije u rukama smo već imali i njegovu drugu zbirku poezije pod naslovom «Ispunjenje».
Nadareni i uspješni slikar tako postaje i ostaje zapažen i po svojoj britkoj pisanoj riječi, vrckavoj,a ponekad i peckavoj, ali istovremeno duboko promišljenoj pjesmi ili pak proznom zapisu. I knjiga «Duševni samostan» ostaje na tim tragovima. Neobična po svom nastanku - to je upravo knjiga odloženih svakodnevnih osvrta na problematiku cjelokupnog ljudskog bivstvovanja - ona ne nosi u sebi ni najmanja zrnca trivijalnosti i banalnosti. A upravo se ona tako uporno, potiho i lako ubacuju u mnogu dnevničku literatura.
Frčkovi su nedatirani prozni zapisi duboko promišljeni te nisu pogodni za brzopleto i površno čitanje. Listići otrgnuti i odbačeni iz njegovog dnevnika tvore knjigu od 175 kraća ili duža prozna zapisa, a u to treba ubrojiti i nekoliko pjesama. Pod krovom Milanovog «Duševnog samostana» naći će se još i više naših egzistencijalnih zabluda i privida i esencijalnih, dakle temeljnih pitanja o smislu našega postojanja, našim budućim stremljenjima, kao i potrebitog nam daljnjeg postupanja k dosizanju toliko žuđene sreće, harmonije, ljubavi i konačnog nam povratka u rajski vrt iz kojeg smo našim grijehom, a Božjom voljom izbačeni..
Ova se knjiga duševnih ispovijedi tako dotiče mnogih tema kojima autor hrabro i beskompromisno progovara. Nemoguće se dotaći svih, čak ih i sve samo pobrojiti. To bih ipak ostavio vama i vašem pažljivom čitanju ove zanimljive knjige. Samo za primjer navest ću kod nas doista rijetko prozvano i analizirano ludilo (od čijeg čak i spominjanja svi poprilično zaziremo!) u uspjelom proznom zapisu «Ponizni će biti uzvišeni – a uzvišeni ponizni» koji završava pravom fukoovskom (Micheel Foucault) konstatacijom da:»Ludilo kod ljudi i životinja postaje sasvim normalna stvar».
Ja bih pak ipak kao dvije dominantne teme iz knjige za ovu prigodu pod svodovima ovoga našega prelijepoga pastoralnog centra u Prelogu istakao – naš ljudski odnos prema Gospodinu Bogu Ocu i položaj umjetnika u potrošačkom društvu – društvu konzumenata i proizvođača predmeta za konzumiranje, ali i prije njega. Mikelanđelovskom strastvenošću s jedne i bogobojaznošću s druge strane Milan Frčko stavlja Boga u središte, upravo samu os svojih razmatranja i propitivanja valorizirajući naše napore, uspjehe i neuspjehe u životu manjim ili pak većim otklonom od tog centra. Pitanja su to koja bi si svakodnevno trebali postavljati svi ljudi, bili oni praktični i aktivni vjernici ili pak ne.
Dakle, kod položaja umjetnika u društvu današnjice autor pak upozorava na neizmjernu teškoću umjetničkoga stvaranja te na nepoznavanje i nepriznavanje tih počesto iznimno visokih stremljenja i nadljuskih napora koji su za njihovo ispunjenje gotovo pa neophodni. To su međusobno ujedinjene i višestruko umnožene prometejske, tantalovske i sizifove muke bez kojih nema prave i pune artističke kreacije. On istovremeno upozorava i na upravo (više ili manje) žalostan položaj umjetnika koji su rijetko kad i rijetko gdje shvaćeni i podržani u mjeri u kojoj bi to trebali biti. No, Milan Frčko otključavajući pred nama vrata tajni mnogih životnih istina ne plače nad svime time. On promišlja i stvara toliko lijepih riječi i rečenica, kao i crteža te mudrih i nama kao kruh svagdanji potrebnih misli s kojima se mi rado slažemo te se s njima bez oklijevanja te iskreno poistovjećujemo.
Čekajući prvu narednu Milanovu izložbu slika mi mu danas odajemo naše puno priznanje na ovoj novoj knjizi!
Aleksej Milinović, prof.
