Hrvatski književnik i prevoditelj Milivoj Slaviček umro je 6. studenog u 84. godini u Zagrebu.
Milivoj Slaviček rodio se 24. listopada 1929. u Čakovcu. Do 1940. godine sa obitelji je živio u Prelogu najprije u „Dolnjem kraju“, na Florijanskom trgu, a onda u “Glavnoj vulici“ u kući pod rednim brojem 5. Pohađao je pučku školu, nakon koje odlazi u Zagreb. U Zagrebu upisuje Treću realnu mušku gimnaziju, na kojoj je i 1948. godine i maturirao. Diplomirao je 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomska predavanja pohađao je u Varšavi i Krakovu. Radio je kao knjižničar, srednjoškolski profesor i urednik časopisa "Književna tribina", "Stih" i "Kolo". Milivoj Slaviček počeo je pisati još kao pučkoškolac u Prelogu, a prvi stihovi objavljeni su mu u listu “Mala mladost” i “Mali Međimurec”. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika (1978.-1979.). 1992. i 1993. godine obnašao je dužnost Prvu pjesničku zbirku "Zaustavljena pregršt" objavio je 1954. godine. Među njegovim zbirkama navode se "Daleka pokrajina" (1957.), "Modro veče" (1958.), "Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme" (1967.), "Purpurna pepeljara, na ime to i to" (1969.), "Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja" (1978.), "Pjesme neke buduće knjige" (1979.) i "Sjaj ne/svakodnevice" (1987.), Trinaesti pejzaž (1991.), Nastanjen uvijek (1991.) i dr. Najzapaženija i do danas najcitiranija pjesma tog antologijskog pjesnika je “Vrijeme je da se događa napokon čovjek”. Osim pjesama pisao je eseje, osvrte, komentare i novinske članke te prevodio s poljskoga, slovačkoga i slovenskog jezika. Među prijevodima s poljskog posebno se ističe knjiga prijevoda poezije, drama i eseja pape Ivana Pavla II. Ispraćaj Milivoja Slavičeka bit će u ponedjeljak, 12. studenog u 12.55 sati u zagrebačkom krematoriju na Mirogoju. Polaganje urne u obiteljski grob bit će u petak, 16.studenoga na gradskom groblju u Prelogu.
