U
subotu navečer 19. prosinca, zapaljena je na Trgu Sv. Jakoba i četvrta
adventska svijeća što znači da je vrijeme Gospodnjeg rođenja već sasvim blizu.
Obred paljenja četvrte adventske svijeće predvodio je župni vikar Karlo Šimek
zajedno sa župnikom preč. Antunom Hoblajem. Četvrtu adventsku svijeću zapalio
je g. Davor Sokač, član pastoralnog vijeća župe Sv. Jakoba ap. st. Obred je
svojim pjevanjem uljepšao Mješoviti zbor župe Prelog pod ravnanjem gđe.
Jasminke Pervan, mag. mus, a g. Željko Sokač pročitao je uvod i meditaciju.
''Prijeko
je potrebno ponoviti uvidjeti osobitu narav svjetla vjere, jer kada se njezin
plamen ugasi, i sva ostala svjetla na koncu izgube na svojoj snazi. Svjetlo
vjere posjeduje, naime, jedinstveno obilježje, jer je sposobno prosvijetliti
cijeli ljudski život''. poručuje papa Franjo u enciklici ''Svjetlo vjere''.
Na žalost zapadni,
razvijeni i moderni svijet sve je više u moralnom mraku. Svijet je to u kome se
uočavaju gorčina, srdžba, pohlepa, požuda, sebičnost, nepravda, korupcija, grijeh,
pretjerana težnja za potrošnjom, sklonost opojnim drogama i u kome čovjek
čovjeku zadaje bol na razne načine, a
spremnost opraštanja svodi na vrlo nisku razinu. Mnogo od toga, na žalost,
vrijedi i za hrvatske okolnosti.
Dolazi
Božić čija je središnja priča upravo svjetlo, i to svjetlo koje sjaji iz
tame, a ne u tamu! Vidljivo je to u Matejevom Evanđelju iz opisa
zvijezde, koja sjaji na nebu i vodi mudrace do mjesta Isusova rođenja. I Luka
govori o svijetlu koristeći sliku pastira, koji su ''pod vedrim nebom čuvali
noćnu stražu kod svojih stada'' i koje u noći obasjava svjetlo kad im anđeo
priopćuje Blagovijest. Za Mateja i Luku, a od onih vremena i za sve kršćane,
Isus je svijetlo koje svijetli u tami. Iako ne daje opis Marije i Josipa u
betlehemskoj štalici potvrđuje to u savršenoj sažetosti i Ivan: ''Svijetlo
istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet.'' Prava je dakle
slika Božića: svijetlo viđeno u tami.
Kršćani su posebice u Došašću
pozvani pokazati da je ''svjetlo vjere sposobno vrednovati bogatstva ljudskih
odnosa, njihovu sposobnost da budu trajni, da budu pouzdani, da obogaćuju
zajednički život'', kako poručuje papa Franjo u enciklici ''Svjetlo vjere''.
Božić traži od vjernika da se povedu za pastirima i da bdiju u nadi da će
ugledati svjetlo u tami. A to znači da u ljudskim srcima treba biti više
ushićenja nego drskosti, više djetinjeg povjerenja nego cinizma, više ljubavi
nego ravnodušnosti, više opuštanja nego gorčine, više pozornosti prema drugima.
Riječju: Božić bi trebao (o)značiti omekšavanje ljudskih srdaca.