Cilj izleta su bili Križevci. Prva točka razgledavanja je bila crkva svetog Križa.
Konkatedrala sv. Križa je konkatedrala Bjelovarsko-križevačke biskupije, a nalazi se u Križevcima. Jedna je od najstarijih crkava kontinentalne Hrvatske i najstarija crkva u Križevcima.Spominje se već 1232. godine. Bila je sagrađena izvan zidina donjeg grada Križevaca. Dograđivana je tijekom stoljeća. Iz najranije faze ostao je bočni portal iz 14. stoljeća i manje monofore. Postojeći izgled potječe s kraja 15. stoljeća. Pojedini dijelovi imaju elemente kasne gotike, renesanse i baroka. Temeljito je obnovljena 1913. godine po nacrtu arhitekta Stjepana Podhorskog, kao jedan od prvih spomenika u Hrvatskoj restauriran po načelima prezentacije svih stilskih slojeva.Tijekom povijesti bila je župna crkva, jedno vrijeme i zatvor, skladište, sklonište vojnika. Od uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije 2009. godine, postaje konkatedrala biskupije.Posebna vrijednost je mramorni oltar sv. Križa iz 1756. godine rad ljubljanskog kipara talijanskog porijekla Francesca Robbe. Nekada je taj oltar bio u zagrebačkoj katedrali, ali je nakon njene obnove odudarao od ostatka inventara pa je zalaganjem Križevčana na kolima prebačen u Križevce. Oltar je remek-djelo kiparstva kasnog baroka i izuzetno vrijedan spomenik crkvene umjetnosti. Isklesan je od trobojnog mramora – crnog, žutog i bijelog. Glavni motiv je Raspeti Krist, s lijeve strane je motiv Mojsija sa zmijom, a desno Abrahamove žrtve. Primjećuje se dvosmjerni kontrast u oblikovanju posve glatkih, velikih, mekanih, zaobljenih ploha kao zatvorenih oplošja prema otvorenim, reljefno bogatim oplošjima s bogatom igrom svjetla i sjene.Crkvu spominje i Antun Gustav Matoš u svom putopisu "Oko Križevaca".Vjeruje se, da se u crkvi održao Krvavi sabor križevački, povijesni događaj koji se dogodio 27. veljače 1397., u kojemu je tadašnji hrvatsko-ugarski kralj Žigmund, na prijevaru pobio hrvatskog bana i prisutno plemstvo. Tu temu prikazuje slika hrvatskog slikara Otona Ivekovića, koja se nalazi u crkvi.
Nakon razgledavanja crkve svetog križa, sljedeće odredište je crkva svete Ane. Crkva svete Ane je nekadašnji samostan Pavlina.U tome samostanu,posljednji poglavar je bio Vinko Horvat. Kada je ukinut Pavlinski Red.Nakon donošenja Edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama cara Josipa II. - 1781. ukinuti su brojni redovi, među njima i Pavlini. Vinko Horvat je rođen u Donjem Kraljevcu i kada je formirana Župa svetog Roka u Draškovcu,tada postaje prvi župnik.
Gradski muzej Križevci je bio sljedeće odredište. Vodič g. Krunoslav Đurec je proveo kroz muzej,a i cijelo razgledavanje.
FARMA PAPAGAJA- Na farmi papagaja dočekao ih je g. Ivica Jurilj vlasnik. Mnogima je to bio prvi susret sa egzotičnim životinjama. Farma je smještena u Novom Đurđicu. Ivica nas je proveo po svome imanju i zaista smo uživali družeći se s papagajima i drugim životinjama. Mnoštvo slika ostaje nam iz ovoga lijepog susreta.
KALNIK- Autobus nas je dovezao u podnožje starog grada Kalnika.
Stari grad Veliki Kalnik je kompleks utvrda nastalih od 12. stoljeća na dalje na gori Kalniku u blizini sela Kalnika.
Prostor je naseljen od prapovijesnih i rimskih vremena. Utvrda se prvi put spominje 1243., kada kralj Bela IV. naglašava njegovu važnost u borbi protiv Tatara. Prema legendi, kralj se sklonio na Kalniku s pratnjom bježeći pred Tatarima. Lokalno stanovništvo hranilo ih je šljivama pa su dobili naziv šljivari; Tatari su odustali, a kralj im je dodijelio plemićke naslove. Pod Kalnikom su Tatari doživjeli prvi poraz, tako Ivan Kukuljević Sakcinski piše: "Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji". Stara legenda o kalničkim šljivarima potaknula je Šenou da napiše djelo "Šljivari", a Milutina Mayera da napiše svoj povijesni roman "Tatari u Hrvatskoj".
KAPELA SVETOG ROKA-Imali smo sreće i ući u crkvicu svetog Roka na groblju. Tu nas je i kratko pozdravio župnik križevački vlč. Stjepan Soviček. Kratko nas je informirao o samoj kapelici svetog Roka.
GRKOKATOLIČKA KATEDRALA-Srdačno smo dočekani u Grkokatoličkoj katedrali. Časna sestra Magdalena,Bazilijanka nas je provela po katedrali,a budući smo bili jako dobro,za nagradu smo imali prilike pogledati i muzej.Srdačna zahvala časnoj sestri. Nakon toga uputili smo se doma. Ispunjeni lijepim dojmovima i saznanjima stigosmo u naše Međimurje. Zahvala svima koji su nam omogućilio ovako lijep dan.
Matija Vonić,župnik
